Posebno je zastrašujuće bilo noću, između 23.30 i 5 sati. U kuhinji bi se čuo lavež psa, iako nisu imali kućnog ljubimca, djeca bi postala nasilna, svakog bi mučile neke sitne tegobe poput bolova u trbuhu, prehlade, glavobolje. Blatni tragovi stopala vidjeli bi se od stepenica koja vode prema podrumu i potom bi netragom nestali. Na stotine mrtvih mušica ležalo bi na trijemu, a već sljedeći dan bi se ponovo pojavile.
Latoya Ammons je s majkom i troje djece preselila u unajmljenu kuću u ulici Caroline u novembru 2011. Tvrdi da su se od samog početka događale čudne stvari.
Latoya Ammons (32), čija je porodica živjela u navodno ukletoj kući punoj demona u američkoj saveznoj državi Indiani, za Daily Mail je progovorila o detaljima i uznemirujućim pojavama kojima je svjedočila.
– Niko od prijatelja, porodice i susjeda nije nas posjetio, ali razumjeli smo jer je sve skupa bilo prestrašno. Istovremeno smo se osjećali jako usamljeno, povrijeđeno i izgubljeno, nismo se imali na koga osloniti osim na Boga – rekla je Latoya.
– Djecu sam namazala maslinovim uljem i molila se nad njihovim tijelima sve dok ih nisu napustili demoni, ali stalno bi se vraćali natrag. Morali smo se odlučiti, ili ćemo se boriti ili ćemo umrijeti – rekla je.
Mnogi ne vjeruju u priču
Jedni njezino svjedočenje nazivaju izmišljotinom dok drugi vjeruju da je riječ o halucinaciji. Latoya i njezina majka navikle su na takve optužbe.
– Poznajem mnogo ljudi koji ne vjeruju u ono što mi se dogodilo, ali ja znam da je istina. Ja sam snažna osoba i vjerujem da sam u božjoj milosti. Bilo ko drugi bi se vjerojatno predao i potpuno slomio jer to je ono što sotona radi. Dođe ubiti, ukrasti i uništiti svu životnu radost. Moju djecu, moj dom i duševni mir…i sve u sekundi nestane – tvrdi.
Latoya i majka su se s djecom preselile u kuću u gradu Gary u novembru 2011. godine jer im se činila prikladnom, ali nikada se nisu namjeravale dugoročno zadržati.
– Unajmljivali smo kuću mjesec po mjesec, planirali smo se preseliti, ali morali smo prije skupiti dovoljno novca. Kuća je imala veliko dvorište, tri sobe na katu i dvije u podrumu – rekla je Latoya ne sumnjajući kako će uskoro upravo taj podrum postati izvor njenih problema.
Od početka su se događale čudne stvari
Latoya priznaje da to nikada nije bila pretjerano sretna kuća, uvijek se činilo da ‘nešto nije u redu s njom’.
– Na početku su to bile sitnice koje se dogode kad nemate baš sreće. Stvari bi nestajale, ali bi se s vremenom opet pojavile. Optuživali smo se međusobno, najčešće djecu – kaže.
Latoya vjeruje da su te sitnice bile smo početak demonske igre s njezinom obitelji što je na kraju eskaliralo nasiljem.
– Dječaci su često bili neposlušni. U početku sam mislila kako imaju problema s ponašanjem, ali postalo je vrlo nasilno. Počela sam viđati sjene, demone kako prolaze. Vidjela bi ih krajičkom oka, a kad bi ih ponovo otvorila i ponovo pogledala više ne bi ničeg bilo. Mislila sam da imam problema s vidom, ali onda su sjene postale sve češće.
Najgore je bilo noću
Posebno je zastrašujuće bilo noću, između 23.30 i 5 sati. U kuhinji bi se čuo lavež psa, iako nisu imali kućnog ljubimca, djeca bi postala nasilna, svakog bi mučile neke sitne tegobe poput bolova u trbuhu, prehlade, glavobolje. Blatni tragovi stopala vidjeli bi se od stepenica koja vode prema podrumu i potom bi netragom nestali. Na stotine mrtvih mušica ležalo bi na trijemu, a već sljedeći dan bi se ponovo pojavile.
– Jedne večeri u aprilu 2012. godine imali smo kućnu zabavu, došli su nam neki prijatelji i porodice u goste. Te večeri je moja kćer levitirala iznad kreveta. Počeli smo se moliti iznad nje, a ona je plakala. Rekla je da se osjeća kao da ju neko guši. Porodica koja je bila u dnevnom boravku, nije uopšte bila svjesna što se događa. Kad sam im rekla bili su prestravljeni i nisu mogli vjerovati – ispričala je.
Bivši vlasnici su bili sotonisti?
– Jedan svećenik lokalne baptističke crkve mi je rekao da su prijašnji vlasnici bili članovi kulta. Rekao je da su bili sotonisti i da su obavljali ritualne obrede u podrumu. Svećenik mi je rekao da je kuća bila puna demona koji će nas ubiti ako ju odmah ne napustimo.
Kako nisu imali novca, Latoya i porodica bili su prisiljeni ostati u ukletoj kući. Slučaj je eskalirao jedne noći u maju.
– Te večeri nasilje nije prestajalo, bacalo je djecu i mene. Osjećala sam kao da me netko bode nožem i potom bi pala na pod. Lampe i vaze su se razbijale. U tom trenu uzeli smo nešto stvari sa sobom i pobjegli van.
Dok smo bježali nešto je obuzelo mog najstarijeg sina i bacilo ga na trijem. Najmlađi sin je rekao da je vidio neku stariju ženu s crvenim očima koju ne zna otprije, s lukom i strijelom usmjernim prema njemu. On je nekad znao razgovarati s dječakom po imenu Trey, nismo znali je li mu to pravo ime, ali govorio mu je da radi zle stvari – priča Latoya.
Kasnije je svećenik rekao Latoyi da su svojevremeno dječak i žena brutalno ubijeni u toj kući ili negdje oko nje. Policija je potvrdila priču o ubistvu.
Policija potvrdila paranormalne aktivnosti
Latoya je s majkom i djecom otišla psihijatru. Dvojica dječaka počeli su se gušiti, okretati očima i tući jedan drugog. Pričali se nekim nepoznatim jezikom. Socijalna služba joj je oduzela djecu, a s vremenom im se zdravstveno stanje poboljšalo. Latoya je strahovala da će mnogi pomisliti da je cijela priča izmišljena i da je zanemarivala djecu.
Priznala je i da je policija došla istražiti kuću, a nakon što su je napustili bili su uvjereni da postoje tragovi paranormalnih aktivnosti. Primili su uznemirujuće telefonske pozive, uključio bi se alarm, a kasnije kada su pregledavali fotografije na njima su vidjeli lica u izmaglici.
Djeca su se vratila Latoyi u novembru 2012. godine te ih je svećenik blagoslovio. Sada žive u novom domu. Latoya je kazala kako ne pričaju o prijašnjim događajima. Sada su zdravi, sretni, i jedino što žele je znati da su na sigurnom.
(Bh-indexm, Bosnjak-ks.com)