Charles Bombardier dizajnira stvari. Fantastične stvari, kao što je robotizirani hokej sudija, tegljač koji stvara valove za surfanje i roller coaster na magnetni pogon gdje se oni koji žele da probaju bacaju iznad staze u metalnoj kugli. On to naziva “fliper”, iz očitih zastrašujućih razloga.
Jasno je, dakle, da je ovdje riječ o čovjeku koji može promijeniti način dosadašnjeg javnog prevoza, piše BBC.
Važno je napomenuti da Bombardier nije neki osobenjak. Njegovo prezime i početak karijere vezan je za kanadske proizvođače vozova, aviona o motornih sanki, a on je sam je vrlo utjecajan dizajner i “anđeo za investitore”. Toronto Globe & Mail objavljuje mnoge njegove ideje u svojoj sekciji “prototipova”, i upravo oni su ga zamolili da ponovo promilsi o svojoj ideji novog autobusa za jvni prevoz u Torontu.
Rezultat je Xoupir (izgovara se “super”), skliska električna fantazija koje bi mogla učiniti da vožnja autobusom bude veoma ‘sexy’. Motori na električni pogon bi pokretali sva četiri točka, a bili bi smješteni u zadnjem dijelu vozila koji nedoljivo podsjeća na ‘batmobile’ onaj koji koristi slavni junak naučno fantastičnih filmova, dok bi se autobus bežično napajao električnom energijom preko indukcionih navoja, smještenih ispoad asfalta, a koji bi puštali napon samo kada taj autobus prelazi preko njih. Fleksibilni solarni paneli, postavljeni na krovu, će snabdijevati WuMax stanicu na upravljačkoj ploči vozila, omogućavajući ultra brzi bežični internet za vozača i putnike, ali i stanovnike u radijusu od jedne milje.
U međuvremenu, prozori će mijenjati nivo propuštanja svijetlosti u zavisnosti od vremenskih uslova, dok će na vanjskom limu biti postavljene organske svijetleće diode ili OLED procesori sa različitim oglasima, u maniru nezaboravne ‘Toyota fun Vii’ Koncepta iz 2012. Ovo sve podrazumijeva i mogućnost plaćanja karte putem smartphone aplikacija ili biometrijskih čitača.
Možda najmoćniji aspekt Xoupira je ovaj: on se temelji isključivo na postojećoj tehnologiji. Istina, indukcija nije najefikasniji način za punjenje, i za sada ne postoje javne ceste s ugrađenim punjenjima. Ali ako saobraćajnice sa ovakvim punjačima ikada bude zatražene, recimo, na nivou opštine, bit će moguće da jedan autobus bude namijenjen za potrebe te opštine. Privatni autobusi već koriste jake WiFi signale, pa se isporuka još jačeg signala, za veći broj ljudi, čini se u potpunosti izvedivim. Baš kao u filmu ‘Minority Report’, preko personalizovanog sistema emitovanja, putem OLED ekrana. To bi lokalne vlasti moglo potaknuti da nađu finansijsku korist od ovakve tehnologije.
Javni prijevoz u budućnosti možda i neće izgleati kao ‘Xoupir’, ali će sigurno sadržavati puno njegovih dijelova. Možda se uskoro ukrcamo na njega.