Životna priča Edina Hasanbegovića (33) iz Vlasenice primjer je za upornost i borbu uprkos svim nedaćama koje je kao dijete okusio. Edin je od izbjeglice postao jedan od najuspješnijih biznismena u Danskoj.
Otac Mensur i brat Eldar ubijeni su mu u logoru Sušica u Vlasenici, a on je s majkom i mlađim bratom Ensarom preko Kladnja, uz pomoć amidže Ediba, uspio pobjeći iz ratom zahvaćene domovine u Dansku.
Stigavši u Svendborg, danski grad u kojem i danas živi, počeo je sve ispočetka. Nova okolina, novi ljudi, novi svijet… Međutim, kako nam je kazao Edin, iako je i sam bio dijete, znao je da se mora pobrinuti za mlađeg brata i majku.
– Bili smo posljednja porodica koja je pobjegla iz Vlasenice. Krajem 1995. godine, kada smo stigli u Dansku iz Kladnja, upisao san školu da naučim jezik. Nakon toga, pohađao sam dodatne dvije godine, što je kao srednja škola kod nas, i na kraju završio trgovačku školu, uz dvije godine prakse. U početku nije bilo lako. No, živ se čovjek na sve navikne – ispričao je Edin.
Danas je on otac troje djece i jedan od najuspješnijih danskih poslodavaca. Prije dvije godine na spektakularnoj dodjeli priznanja norveške multinacionalne kompanije REMA 1000 Edinov butik prehrane i garderobe proglašen je najboljim u 2011.
– Ponosan sam na postignuto, jer sam se morao za sve sam izboriti. Ova kompanija sa sjedištem u Oslu posjeduje lanac od 444 supermarketa u Norveškoj, Danskoj, Švedskoj… U mojoj prodavnici u Danskoj zaposleno je 30 radnika – istakao je Hasanbegović.
Edib Hasanbegović, Edinov amidža koji mu je pomogao da s mlađim bratom i majkom pobjegne iz BiH, rekao nam je da je preko Makedonije na vrlo težak način izvukao preživjele članove bratove porodice.
– Velika je stvar to što je Edin uspio napraviti. Faktički, s jednom kesom i željom da preživi napustili su BiH. Uvijek je bio vrijedan i uzoran učenik. Nikad nisam ni sumnjao da će uspjeti. Posebno mi je drago što nije zaboravio ko je, odakle je i što se trudi da i narodu u našoj zemlji pomogne – poručio je Edib.
Edin je trenutno u Sarajevu u posjeti familiji, a prekjučer je, kao i svake godine, obišao očev i bratov mezar u Vlasenici.
Trnovit put do uspjeha Edina je naučio da nemoćnima treba pomagati i da sreća ništa ne znači ako se ne podijeli.
– Želim pomoći općini Vlasenica da finalizira izgradnju spomen-ploče žrtvama rata. Već nekoliko godina ta ploča zjapi prazna, bez imena… Vjerovatno nemaju dovoljno sredstava da završe. Također, pomažem i fudbalski klub u Kladnju, šaljem im sportsku opremu – skromno je kazao Edin.
(Dnevni avaz)