Među 22.000 stranaca koji su se zaključno sa ponedeljkom vakcinisali u Srbiji bila je i Zinka Bardić iz Hrvatske.
Zinka je svoje iskustvo od prijave na portalu eUprave pa do same imunizacije opisala u tekstu koji je probudio veliko interesovanje čitavog regiona, a sada je svoje razloge za to, kao i “posljedice”, ispričala za “Blic”.
– Osjećam se dobro sve vrijeme od primanja vakcine. I moji roditelji su (tek) prije desetak dana primili “astra-zenecu”. Majka je imala, a otac je prošao bez nuspojava, pa sam imala 50 odsto genetske šanse da se ispolji burnija reakcija. Za sada je mirna. Provjeriću antitijela za dvije-tri nedjelje. To nam je svima postalo “glavni sport”, a privatne laboratorije fino zarađuju – kaže na početku razgovora Zinka, i dodaje da je svjesna da, osim antitijela koja proizvode B limfociti, postoji i stanični imunitet, odnosno da ćelije uče kako da se bore protiv napada virusa, kao kod osoba koje su prebolele Kovid.
Za opciju vakcinacije u Srbiji, kaže, znala je još kada je na počecima imunizacije književnica Vedrana Rudan pisala o tome.
– Nekako, nisam se odmah prijavljivala, mislim se: “Treba pustiti prvo stare, bolesne državljane Srbije, a onda je moj partner, koji se prijavio prije mjesec i po dana, jer je imao drugu logiku “pa neće nas zvati dok svoje ne vakcinišu”, dobio poziv prošle nedjelje za Beograd. Popunila sam odmah formular i razmišljala da i mene pozovu za mjesec i po, opet će biti prije nego u Hrvatskoj. Međutim, već drugi dan sam dobila poziv za subotu. Prijavila sam se z Sremsku Mitrovicu, jer je najbliže granici i pozvana sam u Novi Sad – kaže Zinka.
“Astra-zenecu” joj je, kaže kroz smijeh, odabrao sistem eUprave. Na pitanje da li se plašila što će baš nju primiti, budući da je sudbina druge doze neizvjesna u mnogim zemljama, odlučno odgovara da straha nema.
– Čak sam pristalica koncepta da je bolje cijepiti što više stanovništva jednom dozom pa vakcinisati još naknadno nego da ljudi na kraju snaga i živaca čekaju. Rizik je i svaki put kad uđete u kola, bilo da vozite ili vas voze. Ko kaže da te neka pijana budala neće ubiti u jurećem automobilu? Mislim da više rizika ima aspirin koji je preporuka popiti nakon cijepljenja od cjepiva – govori Zinka.
“Neki mi pišu u inboks, a drugi me nazivaju hrabrom”
– Trudim se da u svojoj okolini nemam ljude koji šire negativnu energiju, mržnju i koji svoje životne frustracije ispoljavaju na drugima. Kakav si ti prema drugima – takvi će i drugi biti prema tebi, nekako je moj moto (premda ne uspijeva uvek). Nepoznati ljudi mi se javljaju u inboks da me pitaju sa savjet, priznavanje potvrde i slično. Neki me zovu hrabrom ženom, a ja sam jednostavno imala potrebu da napišem tekst koji će ljudima otvoriti i tu mogućnost – kaže naša sagovornica.
Iako su svi, kako srpski tako i hrvatski mediji, prenijeli njeno iskustvo, a kako uvijek postoje oni koji likuju i kritikuju tuđe odluke, naročito kada su vezane za oba naroda, pitali smo je i šta se desilo nakon što je opisala svoje iskustvo.
– Znala sam da se izlažem, uradila sam to svjesno kako bih na taj način prije svega građankama i građanima Hrvatske preijnela lično iskustvo. Čak sam sama ponudila tekst “Jutarnjem”. Imala sam potrebu da podijelim to iskustvo puno neke sete i zajedničkog pamćenja (koje nismo birali, kao ni ono što je uslijedilo nakon toga) – objašnjava Zinka.
Odmah opisuje i svoje razloge za odluku da primi vakcinu, zbog koje je, kako se ispostavilo, morala da ide kilometrima daleko.
– Niko na svijetu ne zna koliko će držati zaštita od cjepiva, ali ako se svi što prije ne vakcinišemo, rizikujemo razvoj novih sojeva među onima koji ili odbijaju ili nemaju prilike da se vakcinišu. A onda ni nas imunizovane cjepivo više neće štiti. Cjepivo je jedno od najvećih dostignuća civilizacije – kaže Bardić.
Na kraju, otkriva i kako je protekao put do kuće, odnosno prelazak preko srpske granice.
– Drago mi je da me to pitate budući nas na izlasku pita granična policajka Srbije šta smo radili u Srbiji. Kažemo: “Vakcinisali se”. Na to će ona: “Pazite se sada jako tri nedelje i sretan put! Evo to je kraj moje priče”.